| < | lipanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis b(l)oga ?
ljudi su sječanja
život je san
Linkovi
Blog.hr
Čangrizavi jedan blog
LoGiRaNje
PoPoBoo
A koj' mi kurac očemo?
- 01:21 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Evolucija života na Zemlji je jako zanimljiva pojava, pogotovo kada se stavi u realni kontekst razvoj ljutskih biča kao dio evolucije. Primarni prefisks evolucije je elastičnost organizma u životnim uvijetima i ovdje je evolucija ljudima dala prednost u odnosu na druga bića da počinju odlučivati o vlastitoj sudbini puno svijesnije od drugih organizama. Sve je to samo neko deterniniranje života na Zemlji i danas se kao ljudi zapravo smatramo postiđenima kada se o nama priča kao o nekom evolucijskom organizmu, ali mi smo oni najnaprdniji i počeli smo uzimati stvar u svoje ruke da bi našu uspješnost činili večom i uspješnijom. Kada se svi organizmi zajedno sa čovjekom izbalansiraju u vrijednostima evolucijskog obrasca ispada da smo samo mi ti koji smo odlučili da sve ostalo nema veze sa nama te da iz tog razloga jedino mi LJUDI imamo jedinstvena prva na život i iskorištavanje dobara za naš život na Zemlji. Postajemo vladari i diktatori života i pred nama nema nikakvog suvislog razloga zašto to nebi bili i dalje. Ljudi su postali suština i sam smisao života kao takvog.?!? Da ili ne?!? Mi samo mislimo da vladamo svime i posjedujemo sve što smo zatekli ispod naših nogu ili iznad nas, mi smo si dali za pravo da određujemo šta se u ovome Svijetu smatra poželjno a šta ne. Mi smo to koji su se osokolili vladati životnim oblikom koji niti sami dovoljno ne poznajemo. Još od samog rođenja usađuje nam se odnos spram sveg ostalog da je ljudski život vredniji od svega šta postoji na Zemlji. Mi si dajemo za pravo da sve šta nije ljudsko nije usporedivo sa životima ljudi na Zemlji. Mi se sada igramo evolucije iako neznamo pravila, a pravila su vrlo vrlo stroga, i ne opraštaju greške. Kada neki evolucijski proces danas počinje svoj neobuzdani uspon i još uz to se sukobljava sa ljudskim vrednovanjem životnih vrijednosti, sam po sebi postaje opasan i nekontroliran, a samim time i nedobrodošao u ljudski svijet. Da skratim, ljudi su postali neobuzdani „virus“ na Zemlji svoji postojanjem i potrebama iscpljuju oganizam Zemlju do krajnjih mogučnosti. Pitanje je kada će organizam Zemlja odumrjeti od pošasti nekontroiliranog virusa nazvanog „ljudi“ koji su je prožderali i ubili. Nemamo mjeru za vlastitii opstanak i još nas nije briga. Možda se organizam Zemlja malo razbolio i sada ima laganu temperaturu, ali sve ćemo mi to državnim kvotama o prenošenju CO2 u nerazvijene zemlje riješiti, i Zemlja će biti opet ko prije: sretna i zadovoljna i tjerat će evoluciju u daljnje nepretke. Oće kurac. Mi smo si danas dali za pravo da krojimo evoluciju i zamišljamo život nama po mjeri, ali mi smo tako jako jebeno antropocentrični i egotripaši da ne vidimo ništa drugo osim ljudi i sve krojeno po veličini ljudi. Mi smo vladari i krvnici u isto vrijeme. Ono šta nam je za preživljavanje najbitnije koristimo u apsolutnoj eksploataciji i nije nas briga za Zemlju koja se vać lagano razbolila. Mi smo poput organizma virusa koja se prehranila i razmnonožila u svojem životnom ciklusu i baš nas briga je li će domodarivatelj umijeti od neutažive gladi virusa ili će ipak živjeti na njemu. Današnjim načinom poimanja Zemlje mi će mo je samo zasigurno ubiti. I.... kakva misao za kraj? Ljudi su se na Zemlji razvili kao najsnaližnjiviji organizam u evolucijskoj prirodi da smo do današnjeg doba dogurali svojom snalažnjivošću idejama. Danas kada smo svu svoju elastičnost oranizma totalno pogubili. Mi smo postali ovisnici, narkomani današnjeg društva koji nemogu bez: struje, pitike vode, kanalizacije i odvodnje, komunikacija, medija, životnih uvijeta kao takvih; mi smo postali robovi modernog drušva. Iskljušiš li nam samo jednu komponentu napravit ćeš totalni kaos. Rasulo. Crash down. Mi smo ovisnici o upravljanom društvu kao takvom. Mi smo Sve, i sve ostalo nije Ništa. Odsječeš li nam samo jednu komponetu postajemo zombiji moderne evolucije. Imamo samo instituciju: Bum te tužil!, i sve ostaje na tome. Ljudi su svemu krivi i nisu krivi ništa. Samo kako se uzme: ako smo evolucijski bum onda smo stvarno najjjjsuper u Svemiru, ili ako smo samo greška.... a onda se moramo jako zapitati koliko nam je daleko kraj? Ovim tempom ubrzavamo strašno. Posljedice su još neizmjerljive. Koliko sve ovo šta ljudi rade rade Zemlji ima smisla? ? ? Sorry-te zbog tipfelera...... |
Navika
- 02:35 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
Kako se čovijek naući na stvari koje je prihvatio na samom početku nekog razdoblja kao npr. login i password koji sam prvi puta dobio u ljeto 1994. na Srcu u Zgb. još kao student. Sječam se da sam ispunio neki a4 format sa nekim bezazlenim kučicama tipa ime i koji fax, i dala mi žena login: smardesic i password: bio32log , i te me stvari prate do danas. Podigao sam bezbroj e-mail adresa upravo sa tim loginom i passom. Zapravo i danas koristim jedino tu šifru za sva logiranja koja sam otvorio. Pitam se samo jel' me Kiro prati. |
Čuvajmo naša minska polja, ona su nam ulog za budućnost !
- 03:01 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Kada pomislimo na rat i sve stvari vezene za prostor ratnih zbivanja, odmah nam padnu na pamet strahote razaranja, nekih ljudskih tragedija te sveopćeg crnila koje nam se ukazuje. Ali kada isto zbivanje gledamo sa prirodnije stanje vidimo paradoks koji se stvarno javlja kao posljedica ratnih zbivanja: neka područja zbog opasnosti direktnog sukoba bivaju dulje vrijeme prepuštena samom prirodnom toku, neometanom od strane čovjeka. Ljudi ne sijeku šume jer tamo je potencijalni neprijatelj, ne kočare morem zato jer postoji neposredna opasnost, ne koriste polja jer su zasijana minama; i što se događa kao posljedica pomanjkanja utjecaja čovjeka – dobivamo doslovnu regeneraciju prostora u prirodnom smislu: priroda ponovo sukobljava ravnopravne sudionike u borbi za životni prostor. Pomanjkanjem ribarstva u moru dolazi do obnavljanja ribljih fondova, pomanjkanjem turizma neki osjetljiviji prehrambeni lanci u prirodnom okolišu ponovo postaju stabilni, zarastaju polja i pretvaraju se u prirodne prostore sa raznoraznim igračima, vraćaju se životinje u prirodna staništa, neometana od strane čovjeka i njegovih potreba. Ljudi si daju mogućnost vlastitog odricanja na utjecaj nekog prostora tako da proglase totalne rezervate, i ostale jako jako prepuštene prostore nad kojim ipak imaju utjecaja povremenim kontrolama od strane izabranih – najčešće znanstvenika koji si daju za pravo da priučavaju taj prepušteni prostor. Uvijek ljudi daju sebi za pravo da upravljaju prirodom, nečim što su ustvari dogovorno podijelili u nekim vlastitim sporazumima, kao apsolutni vladari stvarnosti. I onda ti isti ljudi zbog svoje prirode , rekao bi se: naravi; taj prostor jedni drugima zabrane za korištenje tako da im prijete opasnošću po život. Zapravo se odriču korištenja prirodnog prostora zbog vlastite sigurnosti. Čovjek prirodni prostor smatra svojim prirodnim pravom iskorištavanja prostora. On je taj koji vlada fizičkom dimenzijom prostora u svim njezinim aspektima; do te mjere da svjesno žrtvuje prostor zbog vlastite kratkoročne koristi. Zbog uspješnosti opstanka na prostoru ljudi podređuju sve raspoloživo, uključujući i sve oblike štetnosti koji čini ljudska evolucija. I sve je bilo dobro dok je tehnologija življenja ljudi u prostoru bila dovoljno elastična da prirodni prostor može uspješno apsorbirati posljedice štetnih nusprodukata ljudskog življenja; ali zadnjih 150 godina čovjek postaje veliki štetnik sa enormnom količinom negativnih nusprodukata, priroda se prenapreže, i zapravo gubi cikluse obnavljanja i evoluiranja. Sa domišljanjem evolucijskim progresom, priroda je sve manje sposobna na mogućnost improvizacije; zapravo je čovjek kao evolucijski produkt prirode jedan veliki upitnik budućnosti takvog opstanka. Nešto poput velike greške koja je ugrozila ovakav prirodni sustav. Čovjek je nesumnjivo produkt prirode koji je svojem sviješnošću postao prividni vladar stvarnosti i budućnosti; ali je zapravo preintenzivan u svojem načinu korištenja prostora i same vlastite važnosti održanja. Ljudi vole ne mislit dugoročno na posljedice iskorištavanja prostora kao osnove života. Ponekad neki prostor prepuste prirodnom toku zbog sukobljavanja unutar vlastite stvarnost; ali i dalje gledaju na taj prostor kao prostor o kojem imaju pravo apsulutnog odlučivanja. Da bi imali apsolutno pravo odlučivanja, ljudi su izmislili svoje bogove koji im daju upravo takvo pravo odlučivanja gospodarenja svime raspoloživim što se može kontrolirati; dok su one ekstremnije prirodne procese tipa elementarnih katastrofa (po čovjeka) opet prišili svojim bogovima i zapravo njihovom odlučivanju. Ljudi su sastavili kontrolirani sustav iskorištavanja sa povremenom nemogućnošću utjecaja tipa klima – atmosfera, geotektonika sa potresima i vulkanima, meteoriti, dubokomorski kontineti ravnica oceana i konstantno zagađenje kojim je narušen tok prirodnih ciklusa. Čovjek je našao opravdanje; i zapravo se ne ispričava nikome, on je vladar, barem toliko dugo dok može kontrolirati životni prostor i privremeno se osjećati zadovoljno. Upravljanje prostorom postaje sve ne prirodnije i time teže po prirodu, po ekosusav. Priroda se ovim tempom iskorišavanja (oštećivanja) prostora zapravo predaje akceleraciji sakaćenja raznolikosti životnih oblika. Ljudi i prostor će preživjeti kao životni oblik ali on će svakim trenom pomalo postajati jednoličniji, i time siromašniji. Ljudi će naučiti živjeti sa time; zato jer je to njihova stvarna priroda svijesti: zadovoljni realnošću. I upravo iz ovih razloga je dobro po prirodu života nekog miniranog prostora da tamo čovjek nema svog utjecaja. Ljudima je zapriječeno kontroliranje ovakvog prostora jer im je život u pitanju, a to je najbitniji prirodni aspekt održivosti. Ljudi u vlastitom strahu prepuštaju prostor prirodi da opet od njega napravi prirodu u doslovnom smislu. U generalnom smislu takvi prostori bivaju unaprijeđeni u prirodnim aspektima sveukupnog života. Prepustimo neke prostore ne kontroli čovjekovog gospodarenja i na taj način smo uložili kapital za budućnost raznolikosti života cijele planete Zemlje. |
Ko je bio taj PRVI???
- 01:14 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
Razmišljao sam si danas listajući knjigu o poznavanju gljiva, da su ljudi morali jednom PRVI PUTA kušat neku gljivu. Znatiželja, glupost ili čista glad natjerala je ljude nekad i negdje da kušaju npr. Zelenu pupavku, pa da neko umre; pa se može reći: "" Zelena pupavka je smrtno otrovna. ""Ko je bio taj PRVI??? ------------------- Gljive su mrakkkk ------------------- |
U D I C A
- 01:29 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
jebanje, jebačina, jebozov, jebaljka, jebati, izjebati, najebati, prijebati, jebo, seks, sex, jastučenje, taslačenje, taslačina, tarabljenje, bucanje, bucati, parenje, pariti, karanje, milokliz, kurac, pička, govno, sisa, penis, vagina, kara, pussy, tiček, tič, kurčina, pizdurina, pizda, pizda materina, đoko, djoko, džoka, muda, jaja, mošnja, krkanje, fuk, fukanje, drpanje, Poštovanim "naletiocima" na ovaj site preko ključnih riječi na pretraživačima velika isprika zbog lažnih tragova do ovdje...sorry ovo je tek udica da se uvjerim koliko su upravo ove riječi bitne za porast hitova na site-u. Zapravo cijela ideja je ukradena od Nik Titanika gdje je on komentirao da je baš riječ poput KARANJE drastično povećala broj hitova na njegovu stranicu. Nije da se ovaj site može usporedit sa NikTitanikovim site-om, niti mislim „nabijati“ counterali, samo želim napraviti dobar indikator koje su ključne riječi najzahvalnije za pecanje. Zapravo mi se čini da sam naveo tek 30% "sočnih" riječi koje su mi sad pale na pamet. MOLIM POMOĆ Ako je neko iznevjeren ili ljut zbog ove glupe šale neka slobodno "pridoda" kakvu sočnu riječ koja bi mogla dopuniti popis; i psovke su dobro došle. ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Brojač posjeta u trenutku postavljanja ovog posta bio je 4525. Nevjerojatno, ali Officeov spellchecker za hrvatski je od navedenih riječi prepoznao više od pola riječi kao poznate i gramatički točne kao npr. pizda, kurac ... Slobodno probajte. |
Čudna Američka nemoć u Afganistanu
- 01:35 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
U današnjem američkom „sveopćem ratu protiv tiranije“ ili kako već; nikada se nije konkretno riješilo pitanje Afganistanskih polja makova ili 90% opskrbe heroinom cijeloga Čovječanstva. Kada se demistificiraju kojekakvi prozirni razlozi američkih intervencija ostane samo ono „golo“ i bezobrazno: borba za naftu i borba za sveopčom dominacijom. Iza razloga potrage za kemijskim oružjem Amerikanci su definitivno pogriješili u definiranju države-zločinca : Sadamov Irak. Oni su znali da ustvari tamo i nema baš nekih kemijskih otrova, ali nikada nisu ukazali na Talibanski Afganistan kao državu sa najvećom proizvodnjom heroina; što je prevedeno na jezik običnih ljudi: kemijski otrov. Heroin je otrov koji se proizvodi od makova; ne poznaje državne granice, i doslovno truje puno veći dio populacije čovječanstva od kakvih iperitnih, VX i drugih bojevih glava. Heroin iz Afganistana se može naći u cijelom Svijetu, od Azije i Australije do Evrope i Amerika. Heroin, odnosno polja makova iz kojih se prerađuje 90% ukupnog svjetskog heroina; rastu u ne baš zelenom Afganistanu. Nakon što su Ameri munjevitim ratom protiv ratobornih Talibana potpuno „oslobodili“, točnije okupirali Afganistan, morali su provest okupaciju zemlje što je u demokratskom smislu totalitarni i nemilosrdno kruti oblik vladanja okupiranom državom, gdje vladaju vojni zakoni i gdje lokalno stanovništvo mora biti apsolutno podređeno okupatoru bez mogućnosti bilo kakvog demokratskog odlučivanja. U takvom okupacijskom razdoblju, u vremenu totalne tehnološke dominacije satelitskog nadzora, ne postoji dio Afganistana koji se ne vidi iz vrlo preciznih vojnih i civilnih satelita (uostalom Ameri su se nedavno pohvalili da su uhvatili skupinu napadača u Bagdadu koji su pucali na Am. vojsku i sakrili se u nekoj kući). Američka vojna i civilna uprava u Afganistanu pročešljala je svaki centimetar (inč) otvorenog prostora Afganistana. Koristeći kompjuterske sustave analiza snimaka, oni „odozgo“ mogu brojati ljude, a kamoli vidjeti gdje ratu kakva polja. Daljnjom spektralnom analizom i filtracijom pojedinih dijelova zelenog spektra odnosno refleksa klorofila, može se sa satelitskih snimaka vidjeti ne samo razlika između šumske i ostale vegetacije, nego se mogu uzgajane kulture vrlo precizno uočiti, označiti i uništiti. Kultura maka zahtjeva sunce i prema tome otvoreni prostor, što znači da domicilno stanovništvo ne uzgaja plantaže makova u špiljama sa umjetnom rasvjetom. Makovi se vide „odozgo“. Amerikanci i dalje provode okupaciju što znači da im ne treba ničije odobrenje da provedu iskorjenjivanje polja makova, bez obzira koliko se ovdje taktizira sa formom: „jedina grana privređivanja lokalnog stanovništva“. Kada netko proizvodi kemijsko oružje bez obzira da li je to „jedina grana privređivanja lokalnog stanovništva“ onda ima blagoslov cijelog Svijeta, svih napaćenih roditelja i djece, svih koji su uvučeni u ovo moderno „kemijsko ratovanje“ da ta polja uništi, pa na kraju neka se proglasi to kolateralnom štetom. Ali od okupacije Afganistana nije se dogodilo baš ništa sa opskrbom heroina, apsolutno sve je isto kao i za vrijeme Talibana. Nisu se osjetile čak ni trenutne „rupe“ u opskrbi tim kemijskim otrovom. Možda je heroin iz Afganistana samo kap u moru poplave droge na svjetskom tržištu, ali kada bi nestalo tog dijela opskrbe (bez obzira što bi se negdje drugdje nastavilo sa proizvodnjom), napravila bi se barem mala usluga čovječanstvu, možda bi i taj rat u Afganistanu imao još jednu humanu notu (osim rušenja Talibanskog sustava kao totalitarnog, zaostalog, itd. – [premda su Amerikanci kumovali uspostavljanju tog režima]). Zašto se baš ništa ne mijenja na tom planu zapravo je jedno veliko pitanje; kome je to u interesu??? |
ZAUSTAVITE INTERNET !!!!!!!
- 01:40 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
Uh kako mi je drago što je explodirala javnost u vezi sa Super Seve Frutisima gutačicom bijelog. Nije toliko bitan kućni pornić, koliko je bitna svijest da je danas na internetu doslovno nemoguće išta zaustaviti od onog trenutka kada se objavi. Sada se javnost podjelila prvo na one koji imaju i one koji nemaju internet. Oni koji ga nemaju i ne služe se njime (a htjeli bi vidjeti taj medijski spektakl) sada se sigurno osječaju inferiorno, mogu si zamisliti muškarce srednjih godina koji bi sada bili u stanju kupiti kompjuter i prikljućiti se na internet samo zbog aktulnog pornića Severine. Oni će nažalost u svojoj informatičkoj nepismenosti morati pričekati da im neki «napredniji» prijatelj ili sinek donesu kakv SVCD ili DVDr pa da mogu pogledati taj čuveni pornić. Oni drugi koji imaju internet i često se služe njime danas nisu pravi internet korisnici ako nisu dobili barem jedan e-majl barem sa screenshot-ovima iz pornića, oni napredniji su sa kakvim P2P servisom tipa eMule mogli skinuti cijeli film težine cca 90Mb, fine kvalitete slike i finim uzdasima Frutisima estradne-porno Seve. Naravno da je danas u firmi kod mene u jednom dijelu dana to bila jako zahvalna tema za razgovor i pokazivanje; zabavno je bilo vidjeti kako su i ženske vrlo udubljeno gledale kako se Seve jebe. (inaće inferiorne na porniće)... Onda je usljedio komentar: «Pa ko joj je kriv kad se snimala kako se ševi». Slažem se sa tim komentarom jedne žene sa posla. Mislim da je Seve običan napuhani medijski balon (prije ovog pornića). Severina stvarno nije nikada imala niti jednu pjesmu koju bi čovjek mogao poslušati, osim na WC-u autobusnog kolodvora. Njezine pjesme su klasično smeće naše šund estrade, a njezine pjevne i glumačke kvalitete navodno su dokazane u Karolini riječkoj....u šta iskreno sumnjam (nisam gledao predstavu, pa nemogu suditi napamet). Ovim pornićem samo je zagreban dio privatnog života naših estradnih zvijezda. Većina naših zabavnjaka osim kaj se slika po Storyu, Nacionalu, Globusu, Areni, Mili, Teni, Elle, Glossu, Gloriji itd itd (dosta sa nabrajanjima); izgledaju jako dotjerano i trendy, a ustvari su vrlo devijantne osobe, točnije osobe sa poremečajem u ponašanju, bolesnici. Velika večina etradnih zvijezda su narkomani (žao mi je što generaliziram, ali kada bi nabrajao sve za koje znam potrošio bi 20 redova; najbliže cjelokupnoj slici je pogledat ko dolazi na Porin, Doru,... ), malo njih se puca heroinom, ali je zato omiljena droga kokain. Oni koji nisu narkomani, često su pijanci; a na kraju ostaje i časni izuzeci koji rade neke druge stvari. Tako je i Severina prošla put od kokainske dive do porno dive. Uopće nemam moralnih dvojbi da li pogledati Severinu kako se jebe. Čime je ona to zaslužila zaštitu od zadiranja u privatni život ? Pa ona nam se «uvlaći» u život preko reklama, festivala, televizije i novina; nju možemo vidjeti fino dotjeranu kako nam sere marketinška sranja o jogurtu, o svom budućem bračnom supružniku, o Riječkom HNKu, o novogodišnjoj premiji koju je dobila jer je pjevala u nekom hotelu, o budučem «nosaču zvuka», o kurcu i palcu; sve to nam je servirano sa namjerom; sve to je dio propagande koja na sve strane agresivno napada na ljude. Severina živi od prodavanja bullshita običnoj raji; ona je maketinški proizvod. Svi estradnjaci žive okupani slavom koju im obični ljudi daju, svi su oni jako svijesni toga i to im jako podiže ego. Sve je dobro dok se kontrolira (dozira) njihova medijska eksponiranja; oni jako ljepo žive, a uz njih živi još velika hrpa parazitskih menagera, maketinških stručnjaka, i ostalih nametnika. Obične ljude se pokušava kontrolirati, ili bolje kanalizirati; oni su hipnotizirana masa, i svi znaju da je slava nešto najljepše iako si to 99% običnih ljudi može samo sanjati. Ljude se obmanjuje sa medijskim zvijezdama, blještavilom i sjajem koji je užasno umjetan. I dogodi nam se Internet. To je napokon jedina stvar koja nema svoje jasne obrise i zato se neda kontrolirati. Internet je izbor pojedinca da bira šta ga zanima i na taj način odmah odbaci nametnute reklame i ostale pizdarije koje su postale nasilne. Marketing pokušava na internetu stvoriti korisničke grupacije, siluje se sa reklamama; ali je sve to puno jednostavnije izbaciti vlastitim izborom. Internet su informacije koje su isprepletene tako da ih je teško kontrolirati. I zato je Seve porno-jogurtina pred internetom nemočna. Mogu odvjetnici prijetiti INDEXu.HR, mogu ih i osuditi; ali web portal je samo žrtveno janje pred javnošću; jer nezna se kako spriječiti da se slične stvari događaju. Sada će se tražiti krivca po Hrvatskoj jer samo ovdje vrijede naši zakoni; ali internet je iznad hrvatskih zakona ili točnije: puno dalje. Hoće li hrvatska vlada omogućiti pregledvanje svih e-majlova svih internet korisnika? Možda to želi, ali nemože, nesmije. Zato je super da je jedna šund zvijezda tipa Severina završila kao porno diva na hrvatskom webu. Možda je sve ovo i dodatno popularizira; ali ja mislim da neće. Neće zato jer mi nismo Amerika koja može profurati sve pa i takav oblik reklame kao normalan. Snimka Severininog «spolnog odnosa» još će se mjesecima širiti i puno dalje od Hrvatskog weba; sve dok za 2-3 meseca skoro svi ljudi koje će to zanimati ne pogledaju i pospreme na hard ili CD. Pezići će gledati isprintane fotke, šljakeri će gledati SVCDe, klinci osnovne i srednje škole će imati pornić na mobitelima; a Severina više nikada neće biti Hrvatska «diva». Diva od kurca. |
NE PRIJAVLJUJ PROMJENU ADRESE MJESTA BORAVKA
- 11:30 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
Kada ne pišem po par dana imam osjećaj kao da sam nešto skrivio. Sjetio sam se jućer da nisam prijavljen na adresi gdje danas stanujem, i to već 12 godina !!! To je zapravo jedna velika prednost: 1. zašto bi itko u državi trebao znati gdje ja živim? Da mi šalju pozive za vojsku, plave koverte sa pozivom na sud zato što sam se švercao u tramvaju, kazna za prebrzu vožnju... pa sve to mi netreba 2. nemože te se naći u telefonskom imeniku, to je ionako zastarjelo pomagalo, zato jer danas imamo vlastite mobitele i znamo kome dajemo naš broj 3. vrlo je mala šansa da će nam taj podatak ikada korisno poslužiti Adresa stanovanja je samo podatak kojim nas država pokušava "držat na oku"; ne brine se država da li smo gladni, imamo li gdje spavati, jel nas netko maltretira ili gazi; državni aparat se brine jedino plaćamo li porez i nismo li šta krivi pa da nas gone. Općenito vrijedi pravilo u Hrvatskoj da je procesuiranje pravnog zakona obrnuto proporcionalno težini kaznenog dijela. Primjer: ako bi npr. ukrali kakvu knjigu iz dućana i bili uhvaćeni mogli bi bez problema završiti u policiji na saslušanju, i vrlo brzo bi dobili poziv na sud. Slično je sa švercanjem u tramvaju, prometnim prekršajem, narušavanjem javnog reda i mira; ali ako ste direktor kakvog velikog poduzeća ili član nadzornog odbora; možete mirno trpat novce u džep, pa ćak i ako vas se uhvati "sa rukom punom ukradenih para", možete biti smjenjeni sa mjesta direktora ili premješteni u drugi nadzorni odbor !!! Zato postoji građanski neposluh. Ono šta velika većina naroda nije svijesna: kao pojedinci smo travke na vjetru, kao masa smo močna mašina. OPET PRIMJER: Kada bi svi ljudi u Hrvatskoj odlučili ne plačati "HTV namet na glupost" i svi odjebali inkasatore, pa neka HTV tuži sve građane koji ne žele plačati "porez na glupost"; mogla bi se cijela država jebat; kaj da tuže 1 milion ljudi, a već ionako je sudstvo tak u debelom kurcu da bi se samo nasmijali... Zato poručujem svima koji su stvarno promjenili adresu mjesta boravka, a nisu to prijavili; neka to NIKAKO ne rade osim ako nisu na neki način ucjenjeni... Ko im jebe mater. |
JUTARNJA TUNA
- 03:03 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
Kada idete na posao ili na fax, imate malo vremena za doručak, "a to je najbitniji dnevni obrok"; predlažem meni jako fini i zasitni doručak. Kupite u Getrou filte tune od "Postire" za 10kn (Žuta kutija - jeftina, a sočna; stvarno veliki komadi tune). Dodaci: majoneza sa senfom od Zvjezde, maslinovo ulje, kapare, krastavci, limun, ocat od oraha, papar, mrvicu Tabascoa, tanko narezan parmezan. Otvorite konzervu. Iscijedite ulje nakon otvaranja. U sudoper. IzBacite ocjeđenu tunu na tanjur, i prstima razdrobite filete tune u komadiće. Iscjedite pola svježeg limuna na komadiće tune. Ostavite 2-3 min. Prelijte tunu maslinovim uljem, majonezom sa senfom, par kapi octa, 2-3 velike žlice kapara, 2-3 nasjeckana na kockice krastavca, izmeljite papar i stavite par kapi Tabascoa. Posipajte tankim šnitama parmezana. U međuvremenu ispecite fete jučerašnjeg kruha u tosteru. Jesti, i tunkati toć. Dobra je kakva čaša bijelog vina, ali pošto je to jutanji obrok... neznam? Ja gucnem 1 dc bijelog, suhog. ---- Stvarno je zasitno !!! MENI CIJELI POSAO PRIPREME DORUČKA TRAJE 10 min. U sezoni jeftine paprike može se dodati paprika; luk po želji, meni je prejak pa "ubije" ostale okuse. |
PIŠANJE SA BALKONA (ili računica koliko se vode baci za pišanje)
- 01:25 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Kako živim u zapadnom dijelu Zagreba i imam stan koji gleda u parkić; imam tu privilegiju da mi balkon iz sobe "gleda" na parkić 15x100m. Dole sadim drveća i pazim biljke preko ljeta da ne presahnu. Volim kad je proljeće ujutro i gledam kako se vegetacija budi. Sve postaje zelenije i prestanu se vidjet zgrade sa strane. Kako je danas navečer Wc bio "okupiran" po Murphyevom zakonu: Baš kada treba meni da izbacim 1 litru; završim umjesto u kupaoni pišajuću u lavabo, na balkonu. Gledam vegetaciju kako napreduje i sjetim se Šveda: oni imaju (u nekom gradiću) "Dan pišanja na otvorenom", to je manifestacija na nivou grada kada se potiće građansto da "mokri" (kako smiješan hrvatski izraz) na otvorenom ! Pišanje na otvorenom. Oni šparaju vodu ! Kako su skužili da ako 100 000 građana "mokri" u WC, mora pustit vodu za sobom, pa ako oduzmemo 50% na žeski spol (koji nemože MOKRIT u prirodi; osim ako nisu jako ekološki svijesne) imamo barem 50 tisuća litara vode koju smo ušparali ne puštajući vodu !!! (to je po formuli da je 1 čovjek = 1 litra vode; a ako se uzme vodokotlić od 10l, dobijemo 5l po glavi pa puta 50 000 muških pišaća = 250 000l ili 250 kubika, vode koji se doslovno BACA u jednome danu zbog pišanja. Ako u cijelu priču dodamo podatak da neki pišaju 2-3 puta u toku dana, moramo pribrojiti fator x2, plus onaj dio ekološki svjesnih žena (10% = "hrabre pišaćice") dobijemo: (250 kubika vode x 2 pišanja) + (5000 žena x 2 pišanja) = 500 kubika + 10 (ženskih) kubika = 510 kubika vode se baci u jednom danu u jednom gradu od 100 000 stanovnika !!! Sve to pomnožimo sa 365,25 dana u u godini = 186 277,5 kubika vode ode u godini dana samo za pišanje !!! U gradu od 100 000 stanovnika ! Kada bi prodali 186 277 500 litara vode, spremljenih kao Jamnička, dobili bi 279 416 250 kuna (računam da je litra jamničke 1,5 kuna). Zamislite da se može ušparat 280 milijuna kuna na običnom pišanju !!! To je sve računica sa brojem od 100 000 stanovnika, a ako je faktor Zagreb, onda treba pomnožiti barem sa 8,5x (ako uzmemo da Zagreb ima otprilike 850 000 registiranih stanovnika prema popisu 2001.) Za Zagreb bi to značilo: 279 416 250 x 8,5 = 2 375 038 125 kuna !!!!!!!!!!!!!!! Baš bizarno: umjesto da ispiremo WC škloljke posle pišanja, mi bi tu vodu flaširali i prodavali po 1,5kn za litru i zaradili skoro 2,4 milijarde kuna ??? Majako mila, koje pare ?!?! Istina je da mi plaćamo Vodoprivredi i ostalim distibuterima vode, ali samo od pišanja muškaraca i ekološki svijesnih žena, grad Zagreb bi mogao ušparati (ili zaraditi) 2,4 milijade kuna !!! (ako bi flaširao i prodavao vodu) Sada to dignemo na nivo Hrvatske samo sa njezinim građanima (bez turista); pa onda uzmemo da od 5 miliona građana, njih 1 milion ne koristi vodu za ispiranje WC-a, imamo faktor x40 (to je muški dio + ekološki svijesne žene) ukupno je 7 451 100 000 litara vode, ili 7451100 kubika, ili x1,5kuna/litra vode = 11 176 650 000 kuna ili 11 milijardi kuna. Ako je uspijemo prodati pod "Jamničku". Ako uzmemo da je 1 kubik u Zagrebačkoj vodoprivredi 5,07 kn pa puta 7 451 100 kubika u cijeloj Hrvatskoj u godini dana, dobijemo 37 777 077 kuna ili 6 miliona AM.$ ......samo za pišanje ! (to je muški dio + ekološki svjesne žene). Moram napomenuti da je još uvijek velika večina vode iz javnog vodovoda dobra za piće, čak i jako dobra, baš za flaširanje. ( ne za pranje veša ili kuhanje jer ima previše kamenca ) - - - - - - I sve to samo zato jer sam se sjeto da je park ispod mojeg balkona i da se mogu "pomokrit" bez puštanja vode zato jer mi je WC zauzet, a pišanje je gnojivo nakon nekoliko dana, kada se na njega navuku bakterije. Stavio ja pimpač na ogradu. I bacio mlaz. Šaram.... Mislim si: "Seljak, ali ekološki svjestan" Srećom sam na 1.katu. |
GRAFITI OSVJEŠTENIH KRŠĆANA
- 13:25 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Prolazim ja biciklom pokraj jumbo plakata, toliko su se "uvukli" u našu stvarnost da ih ne primječujem. Jučem me je ipak grafit preko jednog bijelog plakata Shri Shri Shri Shri Pundjaba Brahmaputre Gangesa; natjerao da stanem. Čak sam se i vratio pa stvarno gledam: "Samo je Isus ljubav". Hehehe. Pa nemogu si zamisliti nekog kršćanskog mladca kako poslje mise ide kupit autosprej i čeka noć da bi ispisao grafit "Prave" ljubavi. Koja smo mi zajednica netrpeljivih ljudi; pa kome taj Shri Shri Shri Shri smeta? Kaj bi se moglo dogodit da je njegovo učenje možda bolje od kršćanstva? Ili je možda "ukrao" Isusovu poruku? Nemam poima zašto bi ljudima smetala poruka ljubavi, ko se to osjeća ugroženim? Crkva, vjernici, grad, porezni sustav? Još donekle razumijem grafite sa porukama, tipa: "Tvoja država treba te mrtvog" - napisano na jednom staračkom domu, ili "Otvorite sefove, nahranite siromašne"- na crkvenoj školi; ali ovi duhovno osvješteni, krščansko jedino-ispravni su totalna banana... Nije li to još jedan dokaz da je crkva u krizi? ...BLog Mater |
Današnji članak u Vjesniku: "Nakon fakulteta ne znaju što znaju, a još manje što bi radili"
- 12:40 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
Kao da sam član HTZ mlateži (mladež HDZ-a), pa pišem članak i nađem sličnu inicijativu na vjesniku.hrU tekstu se trkelja nešto tipa: »Nakon srednje škole većina maturanata pokušava upisati fakultet, no osnovni problem je što nemaju dovoljno informacija o tome što im fakulteti nude«, kaže predstavnik maturanata Mladeži HDZ-a Luciano Santini. Smatra da je fakultet idealan ključ za vrata uspjeha, no da bi znali koji fakultet upisati mlade bi trebalo usmjeravati i davati im informacije o fakultetima i zaposlenju već od prvog razreda srednje škole. Ovako su oni većinom izgubljeni, a pojam fakulteta i još više zaposlenja im je apstrakcija, pa biraju fakultet na osnovi predmeta na prijamnom ispitu. Onome kome ne ide matematika, upisuje Filozofski fakultet, i slično. Rezultat toga je uzaludno provedenih osam godina u kojima se u potrazi za »onim pravim« prebacuju s jednog fakulteta na drugi....blablabla Pa ne idu ljudi na fax iskljućivo jer imaju viziju šta bi radili u životu, već zato jer je fakultet nastavak školovanja-ludovanja, tj. vrijeme kada se ima pokriće za zajebanciju u pravim godinama. Dobro je završiti fax, ali je najbitnije upisati fax; jer onda se može još par godina ludo zajebavati, plus neke povlastice studiranja: X-ica, jeftina hrana, ekipa za tulume po studenskim domovima, izleti, ugovori Student Servisa sa provizijom, spaljena ekipa, itd... Kad završite (ako završite) fax, vi ste samo drek sa diplomom; diplomom kojega faxa to ustvari i nije bitno... Uostalom pročitajte članak, ima tu i puno istine...http://www.vjesnik.hr/html/2004/05/20/Clanak.asp?r=tem&c=1 Jebo PRDEŽ HDZ-a, oni samo skupljaju bodove, budući debeloguzci sa jedinom ambiciom sjedenja u saboru. Jebo sve političare, samo da je njima dobro; a raju ko jebe... |
O STUDENSKOM ŽIVOTU
- 03:01 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Kako se znam izblesirat pred TV-om uspio sam pogledati Znanstveno sučeljavanje od g.Govedića, pa sam se malo zamislio, a puno naljutio... neću sad biti pametan o tome. To me potjeralo da idem dovršit dio teksta O STUDENSKOM ŽIVOTU, i kad sam napisao gomilu teksta, tek mi se otvorio uberlauf. Zato će ovo još imati svoje nastavke... O STUDENTIMA Studenti su oni ljudi-djeca koji su sada dobili «krila», a ni sami neznaju zašto. (Mislim na brucoše). Kao iz «Smogovaca» kada čistaćica objašnjava: Oni su mali ali su veliki; odnosno nisu dovoljno veliki da bi bili mali... Neki stvarno već na početku izgledaju jako «veliki» i ozbiljni; ali to su oni koji su uspjeli upisat sa 25, ili su platili kakav ulaz na fax da bi odspecijalizirali nekaj za posao, ili su klinci koji su preko noći (točnije od trenutka upisa) postali jako uobraženi,...... takvih se nemojte bojati jer; ili su matori starci ili su napuhnuti pizduni. Već na drugoj godini faxa oni se izgube negdje u masi. O STUDENSKOM ŽIVOTU I PREDAVANJIMA Vi sretnici koji ste se upisali i sad ste studenti, pred vama su se otvorila vrata punog života; ako se imalo usudite to će za vas biti najjebenije razdoblje u životu (naravno ono jebenije je u pozitivnom). Prvo: nećete osjetiti baš nikakvu promjenu, osim onih koji su morali promjeniti mjesto življenja – taj dio studentskog društva je doslovno skočio na novu, višu stepenicu života; njima je prerezana «pupkovina» roditeljskog doma ( bez obzira koliko stvarno volite svoje roditelje, ovo je najbolji naćin da počnete osječat život samostalno; čak i oni koji su previše vezani naviknut će se i tek posle će bit zahvalni). Nedajte se zaplašiti novim zgradama, facama, profesorima, pravilima, ispitima; sve to može biti totalno obićno samo ako tako gledate na to. Na fakultetu će vam vjerojatno napraviti svećano uvodno predvanje na kojem ćete čuti gomilu gluposti, laži, napuhavanja: govorit će vam kako ste vi budući kotači znanja, kako ćete sada naućiti puno novih stvari, kako je naša država sada u tranzicijskoj fazi i nove generacije će je izvest na znanstveni put blagostanja i sreće,... bulshit.! Budite trezveni jer profesorska ekipa na faxu samo pokušava prodati svoj proizvod. Kada završite fax biti ćete isto u kurcu kao i oni koji su poslje srednje škole otišli na Burzu prijavit se za posao. Kod nas ne postoji potražnja za školovanim akademskim ljudima koji se zaposljavaju u struci. Sve će biti opet prepušteno vama i vašoj snalažljivosti. Vi ste fakultetima samo novi janjci, djeca i budale koje oni moraju odraditi. Nemojte misliti da ćete sa tim fakultetom postati nešto posebno, čak ni pametno jer naši fakulteti bez obzira na vlasito busanje u prsa izbacuju poluproizvode, a ne stučnjake; samo je vrlo malo određenih odsjeka određenih fakulteta koji su sposobni odškolovat sposobne stručnjake. Večina stvari koje ćete morat slušat i polagat je zastarjelo, isprepleteno «znanstvenim» rječnikom ( npr. penis vulgaris = kurac obični; determinologija didaktičkog pomagala = šibom po guzici). Sve to je samo najobičnije pumpanje satnice na određenoj godini sudija; jedno 90% toga nećete znati nakon 2 mjeseca; a da ne pričam da se nećete uopće znati služiti sa time. Učiti ćete gomilu zastarjelih i nepotrebnih stvari koje po logici stvari vam neće trebati ćak ni zbog opće kulture, a da ne kažem primjene. Zato se svaki puta treba sjetiti da je razdoblje studiranja najbolji dio životne zajebancije. Posložite stvari. Odvojite akademska sranja od uživanja studenskih dana. Odmah na počeku studija ići ćete na sva predavanja i sve vježbe; savjet: - na predavanja kod profesora koji su napisali svoje knjige – NE IČI - kod njih nemorate na predavanja zato jer je sve u knjigama, a oni su preljeni da bi svake godine upgreadali svoje gradivo, može se naućiti iz knjige, naročito ako ste je nasljedili podcrtanu i ofarbanu od kakvog štrebera, to nećete morati vi podcrtavat, a oni su ućili iz toga, i prošli - na predavanja ujutro; (pogotovo ponedjeljkom) – NE IĆI - naspavati će te se, a više se isplati na kraju semestra ulizivat i izvačit kod profesora nego se mučiti sa jutarnjim dizanjem (druga je stvar ako imate neprospavanu noć pa ste banuli na predavanje, onda zadnja klupa, jakna na stol, glava u jaknu i spavanac; pazite da ne bljujete u predavaoni, barem ne na glas) - na predavanja kod zadrtih kretena - ??? (IĆINE IĆI) – uvijek spremite kakvo dobro opravdanje, a naroćito vezano uz zdravlje (izmislite cijelu priću, u glavi razradite malo stvar i nemilosrdno se uživite; i bez i najmanje grižnje savjesti lažite o nekoj bolesti, socijalnoj situaciji: recimo izmislite se da imate zdrastvenih problema u familiji i da je stanje varijabilno; ako vas pitaju pojedinosti, vi ih bez pardona odjebite, to je stvar osobne prirode i o tome nemožete razgovarati; naljutite se, ili ukočite; ako ste neodlučni skužit će da nekaj muljate). Možete to iskoristiti i kod drugih profesora jer većina profesora nema međusobne komunikacije, barem većina njih nezna ništa o svojim studentima; u ostalom ako i znaju to bolje po vas jer misle da imate problema - na zanimljiva predavanja –IĆI- biti će vam super zanimljivo, i možda vam otvori put prema nećemu sa čime ćete diplomirati; takva predavanja će vam se urezat u sjećanje, smanjiti učenje na minimum, a i lakše ćete povezat gradivo. Odlaženje na ispit kod takvih profesora može biti jako opušteno, ali nemojte se zavarati da vas neće pitati. Na takav ispit odite odmah kad ste spremni jer će vam razbit tenziju prema drugim ispitima; nemojte ga ćuvati kao «bombon» za kraj, je ispit kakav god da je, može ispasti i gorji od očekivanog. - na multimedijska predavanja – IĆI – ako su dobro koncipirana, biti će to pravi doživljaj; ako su samo dosadan slijed tablica, natuknica i teksta znaći da profa nekaj prčka po PowerPointu, samo je svoje grafofolije zamjenio LCD displayem – to je ionako gubljenje vremena, pogotovo ako postoji knjiga - na dosadna predavanja kod profesora koji nije napisao knjigu i nema slićne knjige – NE IĆI – raspitati se za kakvu skriptu od nekog studenta sa više godine ili skompat se sa nekim upornim štreberom koji piše vlastite bilješke; ako je štreber pička sigurno će se naći kakav trenutak kada je usamljen i zadubljen u «znanje» pa ga priupitajte jel' bi možda na kavu ili ga nađite u menezi pa mu se pridružite za stolom kad jede, neće moć odmah zbrisat Uglavnom: na oko 80% predavanja se ne isplati ići osim ako ste vesela grupa koja se u toku predavanja može dobro zajebavat; samo ćete izgubit vrijeme, živce i još nećete ništa novo naučit. Zato umjesto predavanja iskoristite to vrijeme za «kavu» u kantini ili kakvom bircu; odite u Nacionalnu biblioteku i spavajte na kaučima, opijajate se ili duvajte; samo nemojte gubit vrijeme na uobražene budale,... (ovo se ne odnosi na obična-zanimljiva i multimedijska-zanimljiva predavanja, kojih je nažalost malo). Vrijeme provedeno na faxu tek kasnije ćete shvatit koliko je super jer možete raditi doslovno sve, a još imate pokriće kod roditelja, i ostale okoline koja misli da je studiranje visokoumno uzdizanje u znanstvene tokove. Je kurac, sudiranje je novi naćin prilagodbe pojedinca na uvjete življenja u početku samostalnog života. Studiranje je druženje, ruženje, skitanje, putovanje, otkrivanje, gladovanje, nespavanje, ludovanje, karanje, kartanje, opijanje, prikupljanje i najvažnije: SNALAŽENJE; studiranje jedino NIJE UČENJE, jer učiti ćete tek kada sa diplomom dođete na posao. Gotovo sve kaj ste naučili na faxu biti će tek fragmenti od kojih ćete sastavljati nova znanja kad završite fax i srećom nađete posao. Kad dođete na razgovor za posao pitat će vas za diplomu, a ne za znanje; ako ste snalažljivi i pametni dobit ćete posao. Nemojte se nadati da ćete naći posao u struci; osim ako niste jako jako sretni ili ste završili informatiku. Zato je bitno dobro zajebavati se, fax održavati na životu u toku studiranja; i svakako završiti fax u 10 godina jer ćete dobit jebeni papir: DIPLOMU. |
DAN SUNČAN. PROŠAO K'O BRZI VLAK
- 02:02 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Zapravo danas se sječam od dana samo sunca, i pičilo je onak dobro, čisto. Skoro sve ostalo je bezveze i nema se kaj tu za pisat. Općenito me napala neka "neda mi se" misao. Skoro pa žalosno. |
KAKO SAM POTPUNO LOBOTOMIZIRAO K-PAX
- 02:46 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Dobar je to meni film, al' si mislim kak je to uvijek neka super kulturna okolina gdje se spuste glavni UFO pozitivci u Am. filmu. Sad je kao Kevin Spacey završio u ludari i onda ga nađe proučavat zaintrigirani psihijatar i sve je onak ljepo, kao u filmu. Ono kak se druže u backyardu sa roštiljem, djecom i frizbijem; a još kad mu dojde pas pa mu na psečem objasni par stvari o svojim gazdama; čovjeku dođe nekako milo što se dobronamjerni UFO gost našao baš među pravim domačinima.... Odvrtim si ja film u nekom suludom smjeru pa si pokušam zamisliti u malo više dokumentarističkom filmu kao se pojavio dobronamjerni "UFO-Kevin Spacey" u nekoj ludari gdje primaju socijalne slučajeve, neke omražene četvrti npr. Chicaga gdje on pogine za 2 minute. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - Ili još bolje: - kad se pojavi u vidu svjetlosti na proštenju u Mariji Bistrici. Momentalno ga proglašavaju blaženikom, a on prdi o K-PAXu pa se neda, pa upro. Špricaju ga svetom vodom, nose plastične isuseke, mašu krunicama; a on K-PAx pa K-PAX. Pitaju ga ljudi da objasni kako je "gore", jel' Isus i apostoli još ponekad večeraju predzadnju većeru, ima li Bog bijelu bradu (ili je smrdljivi arap), jesu li anđeli perad, kako je Marija začela umjetnom oplodnjom ? Sve su to 2000 godina stara pitanja, a on je došao u vidu svijetla, on je "glasnik", on ZNA... Crta Kevin ljudima da su malo krivo shvatili neke pradavne rijeći, da se ubijaju u ime crkve, izazivaju ratove, prodaju maglu, gube se u kontradiktornostima; pokaže na obližnjeg svečenika i pita narod: zašto on vozi BMWa? Jel' mu to kupila crkva ili vi? Gdje su računi? Sad se našao narod zbunjen pa pita: K-Pax, to je neka riječ na latinskom? "Kršćanski mir? To nam želiš reći?" Okreče se Kevin; gleda po selu nekud na livadu, traži pogledom i onda se osmjehne; pokaže kravu na livadi kako leži. "K-PAX, to je K-PAX", pokazuje na ležeću kravu. "Kravlji mir; bududite mirni ko krave kada leže" - to je moja poruka: K-PAX, K-PAX. "Ti si neki hindus, pizda ti materina" vikne pop; "Ti ćeš meni narod bunit da di su računi za mog BMWa, nevjerniće hinduski..." ------------------------------------------------------------------------------------- Ma puko mi je mozak po pola, moram ići spavati..... hehehe |
Napokon priroda
- 01:07 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Prekarasan kristalni dan sa vjetrom, a nikako da se otisnem od Zagreba.Danas je tako jako puhalo u mom dijelu grada da mi je bacilo dvogodišnje drvo sa balkona na travnjak ispod zgrade. Srećom ne igraju se djeca dole jer je tegla od 30 litara zemlje doslovno bomba. Volim to drveće pa svake godine zasadim iz sjemena u teglu kakav jasen, javor, hrast. Tako se na balkonu nakupilo jednogodišnja i višegodišnja stabalca; napravio sam malu balkonsku šumu. Kada puše vjetar spustim ih dole, ali danas nisam očekivao da će tak jako zapuhat da mi baci javor sa skoro najvećom teglom. Kako je drvo dole "jaukalo", a više nemam tako velike tegle imao sam debeli razlog da ga idem posadit na grunt gdje sam već i prije uspješno sadio drva. Jedna 15 metarska bukva podsjeća me da je početak bio prije 18 godina !!! Poslje podne nije pametno saditi drva jer komarci napadaju ko kamikaze, ja ih zovem "hezbolah komarci", ako su se napili krvi, doslovno explodiraju kad ih klopim. Cijeli posao sadnje je trajao 15-20 min i bris u auto. Današnji javor je posađen za našeg klinca, to će nam biti usporedba za kasnije. Maleni je danas nervozno nervozan, a vožnja ga lijepo uspavljuje, pa je uz laganu mjuziku put prema Zagrebu postao zanimljiv i nepredviđeno dug; zapravo bilo je najljepše od proljeća šta se može doživjeti. Put je sam vodio mene, a nasumičnim odabirom smjerova orjentirao sam se prema suncu i pazio da ostanem na kakvom-takvom asfaltu. Vjetar je češljao polja pšenice i raži, a priroda je blještala u 250 nijansi zelene boje. Na jednom brijegu je pada kiša, a nas je pratilo sunce. Našli smo se u Opatiji, pa sam majci moga djeteta; (koja nije znala gdje smo, a nisam ni ja); objašnjavao da smo blizu Ičića i ACI marine; izašli smo u Kravarskom. Imaju ljepu osnovnu školu, tam sam se okretao autom jer sam odbudalio slijepom cestom. Onda smo vidli krave u chill outu kako leže na travnjaku kraj neke kuće; ležale su ko krave; morao sam ih fotkati. Nekaj se je jedna pobunila, a ja sam se našao sa krive strane njezinog lanca (doslovno sam stajao na njemu); ali se krava samo dopola digla i nazad legla, ja sam hrabro odtrčao u auto. Bio je to put od sat i pol; (normalno traje pola sata); a mali se dobro odspavao; samo kad bi negdje zastao, upalila se "sirena". Sutra (danas) opet posao. Beš.. |
.
Planirao u prirodu, ostao u ZG, a takav ljepi dan
- 01:17 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Danas sam htio staviti nastavak teksta od jučer sa temom : O STUDENSKOM ŽIVOTU , i O STUDENTIMA, ali nisam zadovoljan. Tekst je sav zmotan, zato će to uskoro. Danas: prekrasan dan, a ja bio na poslu; pa na Jarunu vozat klinca i otišao na izložbu Radija 101 u Džamiju. (zvao me frend da smo na izložbi na jednoj velikoj slici i to u prvom planu, a na drugoj još većoj uokvirenoj, je naš transparent iz 21. studenog 1996., sa velikog spašavanja nezavisnost i postojanja Radija 101). Uzeo sam digitalac. Našao parking preko puta jamije, prošetao izložbom pola sata prije završnog zatvaranja. Stvarno smo na fotki. Ta je snjimljena dan prije kada smo se našli na Cvjetnom trgu. Fotkao sam da imam fotku fotke sa izložbe. Poslje je pala fina klopa kod frendova. ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Super je to sunce danas. |